Nepotizam je sveprisutna pojava u svim državama naše Zemlje neovisno o ustrojstvu političkog sustava, od Sjedinjenih Američkih Država, preko Sjeverne Koreje, Kube, Liberije, Južne Afrike, Francuske, Hrvatske. Susrećemo ga u svim domenama, poslovnim, političkim, religijskim, umjetničkim, sportskim. Neizbježna je ta zajednička težnja homo sapeinsa da tijekom radnog vremena ostane blizu svoje obitelji, težnja prema nepotizmu. Takvoj privrženosti ne pridjeva se nužno i ljubav prema bližnjem.
Sustav koji javno opravdava nepotizam, u praksi ga ne može dosljedno slijediti u svakom kutku djelovanja. Dva su primarna razloga – prvi principijelni – nepoštivanje zlatnog pravila morala o ne činjenju onoga što ne želimo da drugi nama čine, drugi praktični – nedostatak adekvatne radne snage na povlaštenim pozicijama. Čak i u vrlo zatvorenim sustavima pronicljivi, snalažljivi i snažni karakteri uspijevaju probiti niže radne slojeve i doći na više pozicije. No, u sukobu s obiteljskim klanom bez potpore individue lako gube i padaju na dno. Dok ne utvrde svoj status i ne umreže vlastite korijene, moraju barem privremeno postati dijelom klana. Takav sustav pak zasigurno odbacuje neprobitačne, ali talentirane osobe bez privatnih, obiteljskih i prijateljskih veza. Talent uz plahost i pristojnost nije dostatna ulaznica za preuzimanje odgovorne poslovne pozicije. Dakako, i obiteljski članovi mogu biti talentirani, jer dobra obiteljska potpora tijekom cijelog života može postati značajan čimbenik razvoja nadprosječnih sposobnosti. U tom smislu i sposobni članovi povlaštenog obiteljskog klana mogu biti diskriminirani jer se njihova sposobnost gleda tek pod prizmom nepotističkog zahvata. Zapošljavanje članova svoje obitelji je razumljivo u privatnim obiteljskim tvrtkama, no može li isto imati ikakvo opravdanje u javnim i državnim službama?
Zašto nepotizam nije samo mogućnost, nego činjenica svakog društvenog života? Što je tako to tako dobro ili samo privlačno u nepotizmu da ga nijedno društvo ne može izbjeći bez obzira na argumente razboritosti i morala? Pokazuje li sveprisutna nepotistička stvarnost da su obiteljske poveznice jače od društvenih zakona i moralnih principa? Što prevladava u momentima odluke za postavljanje na radno mjesto svojega člana obitelji ili prijatelja: i) osjećaj iritantne dužnosti ii) tegobni pritisak od osoba iz privatnog života iii) osjećaj povjerenja u osobu, iv) osjećaj potpore v) širenje svoje mreže moći? Zdravo, otvoreno društvo nastoji razvijati sposobnosti i prilike bez obzira na socioekonomsku pozadinu pojedinaca. Na koji način se može ograničiti nepotistički svjetonazor koji sprječava rad talentiranih pojedinaca, onih bez potpore superiornog klana?